Proljetno buđenje riječkih srednjoškolaca i studenata

“Ništa nova, ništa nova…”; moglo bi se zapjevati kada se priča o klimatskim promjenama, koje današnje društvo, nažalost, velikodušno zanemaruje. Postoje svjetli primjeri poput mlade djevojke Grete Thunberg, koja je svojim govorom, nadam se, mnoge posramila. Greta je izašla pred mnoštvo “odraslih i odgovornih” predstavnika zemalja na UN-ovoj klimatskoj konferenciji COP24, koja se održala u Poljskoj prošle godine u prosincu. “Nismo došli ovdje moliti svjetske vođe da počnu brinuti“, poručila je GretaIgnorirali ste nas u prošlosti i ignorirat ćete nas opet. Više nemamo izlika i imamo sve manje vremena. Došli smo ovdje obavijestiti vas da prava promjena dolazi, sviđalo se to vama ili ne. Prava moć pripada ljudima.” 

Gretin glas nakon duže je vremena ponovno odjeknuo medijima i pokrenuo mlade da se ustanu i izađu van među one ‘odrasle’, ‘odgovornije’ i traže promjenu. Klimatske promjene nisu novitet 21.stoljeća. Na konferenciji u Riu 1992. godine, trinaestogodišnja djevojčica Severn Cullis Suzuki govorila je o istom problemu: “U mom današnjem dolasku ovamo ne postoji skriveni cilj – ja se borim za svoju budućnost. Izgubiti svoju budućnost nije isto što i izgubiti na izborima ili izgubiti nekoliko bodova na burzi…  Jeste li se vi morali brinuti zbog takvih stvari kad ste bili mojih godina? Sve se ovo događa pred našim očima, a mi se ponašamo kao da imamo sve vrijeme svijeta i sva rješenja. Ja sam samo dijete i nemam sva rješenja, ali želim da shvatite da ih nemate ni vi. Ne znate kako da popravite rupe u našem ozonskom omotaču. Ne znate kako da vratite losose natrag u našu mrtvu rijeku. Ne znate kako da vratite životinje koje su sad već istrebljene i ne možete vratiti šume koje su nekoć rasle na mjestima gdje su danas pustinje. Ako ne znate kako to popraviti, molim vas, prestanite uništavati!”

Govorila je šest minuta i za to kratko vrijeme utišala je cijeli svijet. Nakon njezinog govora mnogi nisu ostali ravnodušni. Severn je na toj konferenciji predstavila svoju generaciju i govorila o potrebi mijenjanja ljudskih životnih navika, no najviše je implicirala na nemar odraslih.

U siječnju ove godine, nakon COP24 konferencije, Greta je prisustvovala “Svjetskom gospodarskom forumu” gdje je održala improvizirani govor: “‘Neki ljudi kažu da je klimatska kriza nešto što smo mi stvorili, no to nije istina jer, ako smo svi krivi, onda nemamo koga okriviti. A nekoga treba okriviti. Neki ljudi, neke tvrtke, neki donositelji odluka posebno, su znali točno koje neprocjenjive vrijednosti žrtvuju za nastavak stvaranja nezamislive svote novca. A mislim da mnogi od vas pripadate toj skupini ljudi“.

Nakon održanog govora izjavila je kako joj je bilo zanimljivo promatrati prisutne kako ne znaju na koji način reagirati na ono što im je rekla. No, svi su popratili njen govor pljeskom.

Nezanemariva je njena borba za svoja uvjerenja i ideale pa tako i odjek koji je rezultirao solidarizacijom mladih ljudi diljem svijeta, koji su figurativno stali rame uz rame s Gretom i na lokalnoj razini iskazali svoje nezadovoljstvo trenutnim labavim zakonima i zanemarivanjem naše – kuće. “Naša kuća gori… Ne želim da se nadate, želim da paničarite. Želim da osjetite strah koji proživljavam svaki dan i želim da djelujete.”

Prosvjedi u Hrvatskoj nisu izostali. U Zagrebu je okupljanje predvodila Laura Skala, gimnazijalka koja je istaknula kako je globalna kriza nastupila i da vremena više nema: “Želimo da se shvati da poplave, požari, toplinski udari nisu samo stvari koje će proći nego da će biti sve češći i jači. Želimo da učimo više u školama o tome i želimo da shvate da smo mi također dio EU te da možemo predlagati ideje kako bi rješili ovu krizu.”

Grupa znanstvenika i stručnjaka koji se u svome radu bave problemom klimatskih promjena uputila je otvoreno pismo javnosti povodom Globalnog štrajka učenika za klimu: “Ovaj je štrajk iznimno važna reakcija mladih na ljudski doprinos klimatskim promjenama. Naime, iako su klimatske promjene geofizička pojava, uzroci tih promjena leže i u društvenom i ekonomskom uređenju suvremenog života koji počiva na spaljivanju fosilnih goriva kroz industrijske procese, stoljetnoj automobilskoj kulturi, neodrživoj suvremenoj poljoprivrednoj proizvodnji te krčenju šumskih ekosustava. Posljedično dolazi do sve većeg zagrijavanja oceana i atmosfere, te istrebljenja brojnih biljnih i životinjskih vrsta u oceanima i na kopnu. Sve alarmantnije se opisuju nova ‘masovna izumiranja’ živog svijeta, primjerice kukaca bez kojih će i život biljaka biti upitan… Ekstremne vremenske prilike nas također podsjećaju da klimatske promjene više nisu stvar neodređene budućnosti, već su one naša svakodnevnica, te da ćemo pored potrebe ublažavanja klimatskih promjena morati voditi računa i o prilagodbi na klimatske promjene… Međunarodni panel za klimatske promjene u svom posljednjem izvješću uvjerljivo potvrđuje da ljudske djelatnosti dominantno uzrokuju globalno zagrijavanje i upozorava da se porast temperature mora ograničiti ispod 1,5 °C u razdoblju manjem od 11 godina, inače će klimatske promjene preći točku preokreta koja bi na koncu mogla dovesti u pitanje opstanak ljudske vrste. Usprkos ovakvim alarmantnim najavama emisije stakleničkih plinova nastavljaju rasti iz godine u godinu, a učinkovit međunarodni dogovor, kojim bi se države svijeta zakonski obvezale dovoljno smanjiti emisije stakleničkih plinova, nije postignut. Dok vodeće političke elite odgađaju preuzeti odgovornost za ovaj globalni problem, mladi preuzimaju stvari u svoje ruke i – s punim pravom – odbijaju živjeti u budućnosti kakvu smo im namjenili.”

Foto: Bojana Guberac

U Rijeci je 15. ožujka došlo do spontanog okupljanja nekolicine srednjoškolaca i studenata. Tjedan dana nakon, kako je bilo i najavljeno, pod organizacijom predstavnika srednjoškolaca Maše Liverić i Tina Rubila, uz predstavnicu studenata Ana Mariju Štefanac na Jadranskom trgu, točno u podne, mnoštvo mladih krenulo je mirnim hodom uz pjesmu i povike prema Jelačićevom trgu. Putem su se zaustavili pred gradskom vijećnicom gdje je obraćanje mnoštvu započela Ana Maria Štefanac citatom iz preglednog rada Bernarde Bijelić, doktorandice studija Zaštite mora i priobalja: ˝Znanstvenici već desetljećima upozoravaju kako ljudske djelatnosti loše utječu na klimatske promjene, a nastavit će i u budućnosti. Zato nema više čekanja. Promjene treba uvesti odmah! Studenti i učenici, moramo svojom svjesnošću davati primjer drugima, svaki dan učiti, napredovati za dobrobit nas samih i zajednice. Trebaju nas svi – bake djedovi, životinje, naše buduće generacije i sva gladna djeca svijeta. Ja želim planet, a ne plastiku! Ja želim kisik, a ne ugljik. Ja želim more, a ne noćnu moru!˝

Foto: Matija Zanoškar
Foto: Matija Zanoškar

Srednjoškolci Tin Rubil i Maša Liverić zahvalili su se okupljenom mnoštvu na dolasku i potpori: ˝Okupili smo se ovdje svi iz istog razloga i s istim ciljem. Naravno, riječ je o klimatskim promjenama. Nažalost, još uvijek postoje oni koji ne vjeruju u to da čovjek sam uništava klimu i svoj okoliš, oni koji misle da su to sve izmišljotine i teorije zavjere..”

Tin Rubil naglasio je kako klimatske promjene nisu laž, da su itekako stvarne i da mu je drago vidjeti kako se njegova generacija budi. Ono što je također bilo lijepo posvjedočiti, činjenica je da su mladi svjesni problema ‘Marišćine’, plutajućeg LNG-a.., kao lokalnih problema.

No, svaki prosvjed treba rezimirat i porukom, a one su jasno odaslane: vladajući moraju stati na kraj jedni drugima sa stranačkim nadmetanjima, ojačati zakone koji se tiču očuvanja okoliša, reducirati plastične jednokratne proizvode, smanjiti emitiranje CO2 u okoliš. Doslovno nam gori pod petama i pitanje je vremena kada ćemo svi zajedno požaliti za one odluke koje su nam se jednom činile obećavajuće i nudile nam prosperitet.

Foto: Matija Zanoškar

 

Foto: Matija Zanoškar