Dnevnik slučajnog prolaznika – nalivpero studenta Ivana Tominca

Ivan Tominac Riječanin je zagrebačke adrese. Student je druge godine Međunarodnog poslovanja na Sveučilištu Libertas i bavi se marketingom i društvenim mrežama. Međutim ono što ga razlikuje je njegovo drugačije promišljanje o svijetu koje ga je potaklo da svoje misi pretoči na papir i podijeli sa svijetom. Njegove kolumne svaki tjedan čita više stotina ljudi koji u njima prolaze inspiraciju i motivaciju za promišljanje svakodnevice na drugačiji način. U njima izražava svoja htjenja, interese i osebujnost, a inspiraciju crpi iz svakodnevnih situacija i situacija koje su ga oblikovale, jer kaže: svaka situacija i događaj u životu svjesno ili nesvjesno nas oblikuje, a samim time i svaki događaj koji iza toga slijedi poimamo na drugačiji način zbog stvari koje su nam se dogodile u prošlosti.

Osim za kolumne, svoje nalivpero koristi i za pisanje pjesama u kojima se bavi nešto drugačijim temama, odnosno temom ljubavi.
‘Ljubav je kompleksna i ne postoji samo jedna vrsta te se ista osoba, stvar ili mjesto može voljeti na različite načine. Ljubav nije rezervirana samo za čovjeka. Iako mjesto možemo zavoljeti zbog ljudi, čovjeka možda i možemo zaboraviti, ali mjesto i osjećaj koje ono u nama pobuđuje ne možemo.’ – kaže Ivan.

Veoma je emotivna osoba te je oduvijek svijet doživljavao na drugačiji način od svojih vršnjaka. Još kao mali borio se za one koji nisu imali svoj glas, zauzimao strane onih koji se sami nisu mogli obraniti. ‘Masa je jača od pojedinca i naša je dužnost pomoći im.’ – kaže. Danas svijet doživljava daleko intenzivnije, a uzor u svemu mu je baka koja jednako kao i on drugim ljudima nije mnogo zamjerila te im je brzo opraštala.
Umjetnici više upijaju nego reagiraju, pa kaže da je i on takav, iako brzo može dati kvalitetan feedback u komunikaciji, ipak mu je mnogo više potrebno da se veže.

Dnevnik slučajnog prolaznika nastao je iz želje da svoje misli izrazi i pokaže kako pojedinac može promijeniti svijet, odnosno barem mali dio njega u kojem se kreće. Njegova prva kolumna: ‘Slušaj sebe društvo je za*ebano’ proizašla je iz razgovora dvije bake u tramvaju, a govorila je upravo o tome koliko je bitno da budemo sretni. ‘Novac je samo produkt, dok je naša sreća ono što bi svakom pojedincu trebalo biti na prvom mjestu.’

Budući da su mu tek dvadeset i dvije godine, Ivan kaže kako ga ljudi često ne shvaćaju ozbiljno, no on se na to ne obazire. Kritike podnosi veoma dobro jer smatra kako čini dobru stvar za sebe, društvo i ljude koje voli te dokle god ga oni shvaćaju i prihvaćaju, to je ono što je najbitnije.

 

Mladima poručuje da ne budu pasivni, da izađu iz zone komfora i okvira koji im govore da ne mogu ništa promjeniti. ‘Svijet nije loše mjesto i svi ljudi nisu loši, a jedan pojedinac zaista može napraviti razliku.’

Iako je razmišljao o drugim umjetnostima, za sada je svoju strast pronašao u pisanju, a na upit stiže li uskoro možda knjiga, odgovorio je kako ideja postoji te je njene dijelove započeo pisati, međutim još je to daleko od ukoričenog izdanja.

Njegove kolumne možete pronaći na Facebook stranici: Dnevnik slučajnog prolaznika ili na stranici likaclub.eu

Ovaj zanimljiv intervju poslušajte u večerašnjem izdanju emisije Student i po’ :